Mélina Bešić

Mélina Bešić is a French – Bosnian author, poet and performer born in 2002. Her parents fled the war in former Yugoslavia in 1992. This heritage has strongly influenced her writing. Her first book, Comme les grand·es (The big ones) will be published in September 2026. It deals with the issues of transgenerational trauma and motherhood in a postwar context. She writes in french, english and serbo-croatian. In parallel, she publishes in literary magazines and performs her poetry on stage since 2022. 


nešto sam povratila bijela žuč od još neidentificirane bolesti bilo je bijelo i grozno bilo je bijelo i grozno

il y a quelque chose que j’ai vomi une bile blanche d’une maladie encore non identifiée c’était blanc et sale i malo pjenasto kao nešto koje bih završilo provrijeti u meni et un peu mousseux comme quelque chose qui aurait fini de bouillir à l’intérieur de moi

muka mi je cijeli život obukla sam se s korama drveća

j’ai eu la nausée toute ma vie je me suis habillée d’écorces d’arbres

imala sam žohare ispod kože zbog kore drveća ili možda zbog noćnih mora što

il y avait des cafards sous ma peau à cause de l’écorce ou alors peut-être à cause des cauchemars que je što sam malo previše somatizirala malo previše dok sam poćela svoju vlastitu kožu grickati

faisais et que je somatisais un peu trop un peu trop jusqu’à me grignoter la peau moi-même

imala sam noćne more

je faisais des cauchemars

​​u kojima moji roditelji nestaju trebala sam ih tražiti po cijelom snu

dans lesquels mes parents disparaissaient je devais les chercher pendant tout mon sommeil

i nikada se nisam probudila od odustanka ili od očaja ili od svijesnosti  

– ne prihvatila

samet je ne me réveillais jamais d’abandon ou de désespoir ou de lucidité 

– non je m’accrochais

svoju nestvarnu koru mislila sam da je sve bilo istina

à mon écorce fictive je pensais que tout était vrai

jer sam bolesna bila ne želeči tada bih sve moglo biti istina puisque j’étais malade sans le vouloir alors tout pouvait être vrai      i nepravedno               nisam nikada imala jasne snove – moje tjelo

 et injuste          je n’avais jamais fait de rêves lucides – mon corps

nije nikada imalo. refleks mene odatle izvući n’avait jamais eu le réflexe de me sortir de là

ili nije možda imalo ništa protiv čega me braniti.                      vjerovala sam u rad tjela

ou alors n’y avait-il peut-être rien dont il devait me protéger.   je croyais au travail du corps

i ako je odlučilo jer je nezavisan od mog uma i moje volje et s’il avait décidé – puisqu’il était indépendant de mon esprit et de ma volonté da me ne brani protiv tog zla znaći da to zlo de ne pas me protéger de ce mal c’est que ce mal bilo bih podnošljivo nego stanje u kojem bih bila da nisam imala iskustva était plus supportable que l’état dans lequel j’aurais été si je n’en avais pas eu l’expérience

vjerovala sam

j’ai cru

u sve vrste reinkarnacije en toute sorte de réincarnation pas konj ovca chien cheval mouton mogla sam lajati svoju mržnju pustiti j’aurais pu aboyer ma haine faire s’échapper d’un coup de cravache sur le flanc ou l’égorger dans un abattoir – usine elle serait sortie rose vif da mi mržnja pobjegne sa udarcem kandžije sa strane ili je zaklati u jednoj klaonici – fabrici izašla bih žestoko roza

zatim siva na suncu ognjojena razpadnuta zatim još faširana s jednim udarcem mesarskog noža

puis grise au soleil suintante décomposée puis encore hachée d’un coup de couteau de boucher – et je – i još bih je pojela l’aurais mangé encore i još povratila et vomi encore dok bih i ja postala meso jusqu’à devenir la viande moi-même



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *